Kalemegdanska tvrđava puna je tajnovitih mesta a među najpoznatija spada Rimski bunar. Iako su na prostoru Kalemegdana rimljani zaista podigli vojni logor pre više od 2000 godina, pomenuti bunar nema nikakve veze sa njima. Rimski bunar je poseban i po tome što je on zapravo niti je Rimski a nije ni bunar. Na bregu iznad ušća Save u Dunav tokom poslednja dva milenijuma sagrađeno je mnogo gradova koje su gradili različini osvajači.
Današnji oblik tvrđava je dobila za vreme velike Austrijske rekonstrukcije kada je početkom XVIII veka sagrađena gotovo iz temelja nova beogradska tvrđava. Delovi utvrđenja potiču iz perioda Despota Stefana, drugi pak iz Turskog perioda a sam Rimski bunar sagradili su Austrijanci između 1717 i 1731 god.
Tako da je zapravo Rimski bunar, Austrijska cisterna za vodu. Snabdevanje vodom bilo je od ključnog značaja za grad i njegove branioce koji su ponekad bili i duže vreme pod opsadom. Tokom minulih vekova nastale brojne legende vezane za Rimski bunar. Jedna od legendi povezivala je ovo mesto sa mitskim junakom Orfejem koji je kroz bunar ulazio u podzemni svet. Druga pak vezuje nastanak bunara sa boravkom IV Flavije rimske legije koja je boravila u Singidunumu.
Poznata je i interesantna kao i nikada dokazana teorija se kroz bunar moglo tajnim prolazim ispod Save stići do Zemuna. U starim spisima zabeležene su surove i istinite priče koje su se ovde odigrale u prošlosti. Jedna od najpozantijih je ona koja pominje 37 zaverenika (izdajnika) koje su trebali da predaju grad Turcima. Oni su spušteni u buanr (koji tada nije imao vode) i po priči međusobno se poubijali nakon dužeg vremena provedenog bez hrane i vode. U bunaru je skončala i Lenka Knićanin koja je optužena za organizaciju atentata na kralja Milan Obrenovića 1882 god. Poznata je i priča da su Nemci posumljali da je u buanru sakriven deo državnog zlata pa su poslali ronilačke ekipe da to provere.
Novija tragedija koja se vezuje za bunar priča priču iz 1954 god. o ženi koja je stradala u bunaru a ubica je potvrđen tako što su u njegovom i njenom džepu pronađene travmvajske karte. Kada je Alfred Hičkok posetio Beograd, obišao je i Rimski bunar i tada je izjavio da takav ambijent za njega prestavlja pravu „poslsticu“. Bunar je bio inspiracija za snimanje filma Lavirint 2002 god. Rimski bunar je inače dubok 60 m, prečnik iznosi 3.51 m, a do vode se može sići spiralnim sepenicama kojih ima ukupno 212. Iako su brojne legende o bunaru nastale u mašti ljudi koji su se zapravo plašili njegovih nepoznatih hodnika za branioce on je predstavljao jedini izvor vode – života. Bunar je danas nezaobilazna turistička atrakcija koja privlači veliki broj ljudi koje dolaze da obiđu ovo tajnovito mesto oko koga se već stolećima pletu brojne misterije.